Moja sljedeća postaja bilo je vinogorje još malo dalje na jugozapadu Slovenije. U malom mjestu Marezige iznajmio sam ugodnu praznikansku kućicu smještenu posred vinograda. Samo zbog toga se put isplatio. U ovom području se, međutim, može i divno šetati, uživati u regionalnoj kuhinji i piti dobro vino. Osim toga, iz ovog mjesta se automobilom vrlo jednostavno mogu posjetiti lijepi obalni gradovi Koper i Piran. U oba mjesta sam napravio opsežan dnevni izlet da bih prošetao malim uličicama i upio mediteransku atmosferu.
Sa svojim šarenim fasadama, vrijednim razgledavanja starim gradom i idiličnom lukom, Piran mi se posebno svidio. U uskim uličicama, koje su me pravo podsjećale na Italiju, nalazi se mnogo lijepih butika, ugodnih kafića i atmosferičnih barova. A najbolje od svega: tko se pri visokim temperaturama želi malo rashladiti, može s obalne promenade skočiti ravno u more.
Nakon boravka u vinogorju, put je ponovno vodio na sjever. Točnije: u dolinu Soče, koja je svoje ime dobila po istoimenoj rijeci koja kroz nju protječe. A kako se to lijepo kaže? Najbolje dolazi na kraju! Za mene osobno u ovom slučaju to potpuno vrijedi, jer je dolina Soče jednostavno bajkovita i brzo je postala moje omiljeno odredište u Sloveniji.
Ali sve po redu! Naime, prvo bih vam htio preporučiti ljupko selo Kanal. Nalazi se odmah na putu prema sjeveru i izvrsno je za kratku stanku tijekom vožnje. Tko se tu zaustavi i nakratko upije povijesno lijep prizor, shvatit će zašto je Kanal pravi skriveni biser. Mogu samo reći: stanka se isplati!
Nakon kratke stanke, put se nastavio prema mjestu Tolmin. Vrijeme sam ovdje iskoristio za duge šetnje po regiji i za nekoliko rashlađivanja u hladnoj rijeci Soči. Osim toga, odavde sam napravio dnevni izlet u najbliže mjesto Kobarid, gdje se u nijednom slučaju ne smije propustiti „Il sacrario militare di Caporetto“: taj uzvišeni spomenik ne nudi samo sjajan pogled, već impresionira i svojom dojmljivom arhitekturom. Također preporučljivo: masivni Napoleonov most preko rijeke Soče i moćni vodopad Kozjak, koji se nalazi tek kratku šetnju odatle.
Nakon što sam iscrpno posjetio južni dio doline Soče, uputio sam se još malo dalje na sjever i bliže obroncima Alpa. U blizini mjesta Bovec iznajmio sam malu kućicu na kampu i priuštio si nekoliko dana čiste prirode – okružen šumom i žuborom rijeke.
Sjeverni dio doline Soče izvrsno je pogodan za šetnju uz rijeku: oko Bovca ona se ističe posebno intenzivnim bojama i prekrasnim stijenama koje uokviruju njezin tok. Na pojedinim mjestima se također odlično može plivati u blagoj struji, naravno, ako ste pomalo otporni na hladnoću. Rijeka naime izvire u samoj blizini i oko Bovca je nevjerojatno ledena. Savršeno rashlađenje!
A sada imam još jedan savjet za sve one koji vole malo više akcije: u području oko Bovca „canyoning“ je posebno popularna aktivnost za slobodno vrijeme. „Canyoning“ znači da se, opremljen neoprenskim odijelom, kacigom, užima, karabinerima i ostalom opremom, probijate kroz kanjone: nekad skačete iz jednog u drugi bazen kanjona, nekad se spuštate niz veliki vodopad, a drugi put jednostavno klizite niz stijenu. Tko za to ima volje, u Bovcu će pronaći mnogo ponuđača kod kojih se može rezervirati tura. Zabava i adrenalin su zagarantirani!
Manje akcije, ali barem jednako dojmljive su mnoge pješačke rute oko Bovca, koje vode visoko u slovenske obronke Alpa. Moj je vrhunac bio pješačenje do jezera Krn, najvećeg visokogorskog jezera u zemlji. Da bi se tamo stiglo, može se iz Bovca prvo odvesti do planinske kućice Dom dr. Klementa Juga u Lepeni. Odatle se zatim pješice slijedi dobro obilježena pješačka staza, koja vodi na visinu od 1391 metar. Početak pješačenja je vrlo šumovit, ali od određene visine put vodi kroz prekrasan planinski krajolik, mimo krava na pašnjacima i malih planinskih kućica, dok se konačno ne stigne do kristalno čistog planinskog jezera.